Bolesti parodontnih tkiva
ŠTO SU PARODONTNA TKIVA?
U parodontna tkiva ubrajamo gingivu, parodontni ligament, cement i alveolarnu kost. Navedena četiri segementa čine razvojnu, biološku i funkcionalnu cjelinu u usnoj šupljini. Drugim riječima, možemo reći da parodontna tkiva predstavljaju 'pričvrsni aparat' ili 'potporno tkivo zuba'. Pričvršćivanje zuba uz koštano ležište čeljusti i zadržavanje integriteta površine sluznice usne šupljine su glavne funkcije parodonta. Brojni unutarnji i vanjski faktori mogu s godinama dovesti do funkcionalnih i morfoloških promjena ovih tkiva.
Gingiva je najuočljviji dio parodonta ('zubno meso') i čvrsto prilježe uz alveolarni greben. Zdrava gingiva je blijedoružičaste boje i ne krvari prilikom četkanja.
Parodontni ligament je vezivno tkivo bogato krvnim žilama i živčanim završecima koje okružuje korijen zuba i vlaknima spaja cement zuba s alveolarnom kosti.
Cement je specijalizirano mineralizirano tkivo koje prekriva cijelu površinu korijena. Iako ne sadrži krvne žile niti živce, iznimno je bitan jer se u njega sidre vlakna parodontnog ligamenta.
Alveolarna kost izgrađuje zid koštane čašice (alveole) u kojoj je smješten zub.
Parodontna tkiva nam omogućuju optimalan prijenos žvačnih sila sa zuba na okolnu kost. Gubitak parodontnih tkiva uzrokuje povlačenje gingive i alveolarne kosti što u konačnici dovodi do rasklimavanja i gubitka zuba.
GINGIVITIS ILI PARODONTITIS?
Gingivitis je upala gingive koju karakterizira bolna, crvena i otečena gingiva sklona krvarenju i na najmanji podražaj. Napominjemo da zdrava gingiva ne krvari prilikom četkanja zubi! Gingivitis predstavlja najblaži oblik upale i zahvaća samo zubno meso. Potporna kost nije zahvaćena, ali ako se ne liječi ovo blago početno stanje može prijeći u ozbiljniju bolest - parodontitis.
Najčešći uzrok gingivitisa je loša oralna higijena. Izostanak kvalitetne i redovite njege usne šupljine uzrokuje (među ostalim) nakupljanje plaka i kasnije stvaranje kamenca. Navedene podloge su idealno stanište za bakterije koje luče toksine, podražuju gingivu i uzrokuju oboljenja zubnog mesa. Postoje i drugi faktori koji mogu uzrokovati gingivitis, kao što su odstojeći ispuni, loše adaptirani fiksni radovi, hormonalne promjene, autoimune bolesti i korištenje određenih lijekova.
Parodontitis je kronična, višeuzročna, infektivna bolest koja zahvaća potporni aparat zuba u cijelosti (dakle, ne samo gingivu kao kod gingivitisa). Bolest dovodi do progresivnog gubitka alveolarne kosti, razaranja parodontnog ligamenta i propadanja cementa. Izostankom liječenja zubi gube potporu, rasklimavaju se i ispadaju. Nadalje, gingiva se povlači što uzrokuje eksponiranost zubnih korjenova i preosjetljivost.
Najučestaliji faktori koji utječu na razvoj bolesti su loša oralna higijena (povećani broj bakterija koje uzrokuju upalu), genetika, dijabetes, pušenje i osteoporoza. Neliječeni višegodišnji parodontitis može ozbiljno povećati rizik od brojnih sistemnih bolesti.
Zapamtite, svaki parodontitis je jednom bio gingivitis, ali svaki gingivitis ne treba prijeći u parodontitis ako se na vrijeme poduzme liječenje.
DIJAGNOZA PARODONTNIH STANJA
Dijagnostika parodontnih stanja obuhvaća uzimanje detaljne anamneze, povijesti bolesti, rendgensku obradu i konačno, mjerenje dubine džepova graduiranom parodontološkom sondom. Na temelju navdenih parametara doktor dentalne medicine odeđuje stupanj i razred parodontne bolesti. Normalna dubina sondiranja iznosi do 3 mm. Svaki džep dublji od 3 mm pogoduje nesmetanom rastu bakterija jer te površine nisu dostupne svakodnevnom čišćenju zuba. Na taj način upala progredira i uništavanje parodontnih tkiva se nastavlja.
KAKO LIJEČITI GINGIVITIS I PARODONTITIS?
Liječenje gingivitisa je kudikamo manje zahtjevan postupak od liječenja parodontitisa. Preporuča se poboljšanje oralne higijene, korištenje interdentalnih četkica i tekućine za ispiranje usta na određeno vrijeme. Dolazak doktoru dentalne medicine je obavezan, kako bi se provelo profesionalno čišćenje, skidanje subgingivnih i supragingivnih naslaga i pacijenta educiralo o ispravnom načinu četkanja kao i o prirodi bolesti. Napominjemo da se gingivitis može pojaviti i kod određenih sistemnih stanja kao i kod korištenja nekih lijekova (antiepileptici, imunomodulatori, blokatori kalcijevih kanala,..)
Liječenje parodontitisa možemo najjednostavnije podijeliti u 4 stupnja:
faza 0 - sistemna terapija: u ovoj 'predfazi' pokušavamo smanjiti sistemne čimbenike koji negativno utječu na razvoj parodontnih boleti. U te čimbeniku ubrajamo pušenje, dijabetes, stres, anksioznost i depresija.
faza 1 - inicijalna terapija: kombinacijom zvučne, ultrazvučne i ručne tehnike skidaju se naslage sa svih površina zuba (krune i korijena), provodi se dezinfekcija džepova, pjeskarenje i poliranje zubnih površina. Uklanjaju se svi karijesi, odstojeći ispuni i ostali rezervoari bakterija. Glavni cilj ove faze je eliminacija i redukcija mikrobioloških čimbenika.
faza 2 - kiruršaka faza: ova faza se provodi po potrebi nakon inicijalne faze i reevaluacije ukoliko problemi nisu riješeni konzervativnim metodama.
faza 3 - potporna terapija: frekvencija posjete doktoru dentalne medicine se određuje individualno prema svakome pacijentu ovisno o stupnju i razredu bolesti. Pacijenti zahtjevaju posjete svakih 3 do 6 mjesci, u kojima se radi ponovni pregled, reevaluacija, dijagnostika, motiviranje, reinstrukcija, ponovna instrumentacija, liječenje zaraženih mjesta, poliranje, fluoridacija i određivanje idućeg posjeta.
Budući da je parodontitis u odrasloj populaciji glavni čimbenik gubitka zubi (!), ako primjetite znakove bilo kakvih parodontnih bolesti ne odgađajte posjet doktoru. Bolest se može učinkovito i previdljivo liječiti (ovisno o početnoj težini). Nadalje, napominjemo da većinu posla moraju obavljati sami pacijenti kod kuće. Ništa ne može zamijeniti pravilno i učestalo četkanje zuba. Naša intervencija može biti putokaz i početak uspješne priče, koja će u kobinaciji sa Vašim angažmanom držati bolest pod kontrolom.